Jezični savjetnik

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Komentari - da/ne

Pitanja i odgovori

Strpljenja.
Odgovaram kako
stignem - ali uglavnom
odgovaram!

Elektronička pošta

scorpy.zg@gmail.com

Lektoriranje tekstova i knjiga

Na elektroničku adresu možete slati i
poslovne ponude - rijetko odbijam mogućnost
da štogod zaradim. Ovisi o tome koliko sam zauzet.

Cijena po dogovoru - kvaliteta zajamčena.

Blog je zatvoren...

... a nastavak se nalazi ovdje, gdje sam dosad objavio:

Prolog

Iz televizijskog studija

Nije - nego...

Neću i nemam

Postumno ili posthumno?

Navesci

S one strane zakona

Uvjerenje nije rješenje!

Povratno-posvojna zamjenica svoj

Nenaglašeni aorist glagola biti

Sličica o jeziku

Televizija i njeni kriminalci

Lektorska je tuga pregolema...

Poruke i preporuke

Lijepi naši - anglicizmi

Imenice kći i mati

Jezik na javnim stupovima i u reklamama

Hungarizmi

Vokativ

Vokativ (2)

Vokativ (3)

Neubrojiv i neuračunljiv

Pahuljice, padajte...

O genitivu množine

Pohotljivci

Divote administrativnog stila (1)

Divote administrativnog stila (2)

Repovi jedne (stare) rasprave

Skretnica

Je li me tko tražio?

Hiljada i tisuća

Kratice

Arabizmi

Takozvano nepostojano a

Takozvano nepostojano e

Svršetak igre

Sadržaj

Umjesto uvoda

Veznici

Prijedlozi zbog i radi

S ili sa poštovanjem?

Još malo o veznicima

Pošto je samo na tržnici

Muke po prijedlozima (2)

O pisanju zareza ispred veznika

Suprotne rečenice

Prilozi

Točka-zarez

Zašto pišemo podcijeniti i redci

Zadnje ili posljednje vrijeme?

O darovima

Sredstva i "sredstva"

Najoptimalnije rješenje?

Enklitike i proklitike

Enklitike u sintagmama

Dalikanje

Vratimo se veznicima

O vezniku jer

Badnjak koji gori

Sitnice koje jezik znače

Podilaženje

Pisanje pridjeva sveti

O govoru naših vlastodržaca

Sročnost

Brojevne imenice

Bilješka o futuru drugom

Popravci i pripravci

Brojevni pridjevi

O jeziku i standardu općenito

Ju ili je?

Dan materinskoga jezika

Datumi

Utjecati - uticati

Uskrs i Uskršnji otok

Vezani leksički morfemi

Londonski Chelsea priželjkuje nogometni finale

Pljuvanje po tradiciji (2)

Promidžba

Uh, taj genitiv!

Zalihe

Kada nema sibilarizacije?

Tuđice

Slijedeći sljedećeg

Tko je kome ukrao jezik?

Još malo o sročnosti

Radi se, radi - punom parom!

Neplaćena reklama

U internetskoj džungli

O križu i oko njega

O regionalizmima i priglupnicama

O imenima i crticama

Oštrina

Zrnce za razgovor uz kavu

Muke po klasičarima (1): Alternativa

Muke po klasičarima (2): Skripta

Ima među nama, brate, lektora...

Muke po klasičarima (3): Sintagme

Predah drugi - informatičari

Muke po klasičarima (4): Naglasci

Malo interakcije

Strana imena (1): Germanski jezici

Strana imena (2): Romanski jezici

O pridjevima (1)

O pridjevima (2)

O pridjevima (3)

Upravni govor i citati

Turcizmi i drugi -izmi

Put i putovi

Živo i neživo

Brojevi i brojke

O nuli i ništici

Sažetak

Gdje, kamo, kuda...

Apozicija

Neću!

Kritičarima...

Ocjene i procjene

Pleonazmi

Posvojni pridjevi na -ski, -ški i -čki

O Petru i jajima

Negacije

Ekonomija i gramatika

Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi

Takozvani prijeglas

DNA i DNK

Veliki brojevi

Mocijska tvorba

Opet o Uskrsu...

Zasuti - zaspati

Buda i budizam

O refleksu jata

Glagoli drijeti i mrijeti

Obavijest korisnicima

Literatura

30.04.2005., subota

Kada nema sibilarizacije?


Budući da često odgovaram na pitanja o sibilarizaciji, donosim nekoliko osnovnih pravila o neprovođenju te glasovne promjene.

U našem standardnom jeziku alternacija k, g, h : c, z, s ispred i nije zastupljena u sljedećim slučajevima:

a) kada se stražnjonepčani suglasnici nađu u vlastitim imenima: Branka – Branki, Ivanka – Ivanki, Luka – Luki

b) kada se stražnjonepčani suglasnici nađu u skupinama zg, ck, sh, čk, ćk u imenicama: mazga – mazgi, kocka – kocki, Pasha – Pashi, mačka – mački, praćka – praćki

c) kada se stražnjonepčani suglasnik k nađe u skupini tk, a riječ je o dvosložnim imenicama: tetka – tetki, motka – motki, četka – četki (iako ima i imenica u kojima je alternacija zastupljena: bitka – bici < bitci < bitki)

d) kada se stražnjonepčani suglasnik nalazi sam u riječima s manje slogova (ne u skupini s drugim suglasnikom), a u kojima bi zamjena suglasnika dovela do nejasnoće u značenju; to su imenice odmila baka – baki, seka – seki, striko – striki, zeko – zeki, ali i one čija osnova završava jednim konsonantom: klika – kliki, doga – dogi, liga – ligi

e) u domaćim zemljopisnim imenima (osim onih u kojima se osjeća živa veza s općom imenicom - Rijeci, Palanci, Banjaluci/Banjoj Luci): Boki, Kreki, Krki, Gradiški, Požegi, ali Lici će biti običnije nego Liki

f) u većini stranih zemljopisnih imena: Meki, Volgi, Katangi, Malagi, Nebraski i dr., ali: Africi, Americi, Atici, Korzici, Aljasci

g) u množinskim toponimima (sela Čehi, Novaki).

Neki jezičari (Stjepko Težak, primjerice) navode i druge kriterije, pa ću dio toga što sam rekao ponoviti, ali u skladu s njihovim definicijama. Recimo, jednosložne posuđenice muškoga roda (Bask – Baski, erg – ergi, bronh – bronhi).

U istoj su kategoriji višesložne posuđenice na -o u kojima nije otprije uobičajena sibilarizirana osnova (ginko – ginki, dingo – dingi).

Ili pak osobna i životinjska imena sa dva suglasnika pred padežnim nastavkom (Janko – Janki, Zelenko – Zelenki, Srećko – Srećki, Šarko – Šarki).

Kad smo kod imenica ženskoga roda, ne provode sibilarizaciju gotovo sva imena, a bez iznimke osobna, domaća i strana (Alki, Itaki, Olgi, Mihi, Glihi).

Malo je vlastitih imena gdje se provodi ta glasovna promjena. Posrijedi su iznimke (Americi, Banjaluci/Banjoj Luci, Rijeci), a katkad se dopuštaju obje mogućnosti (Aljaski i Aljasci).

- 10:58 - Prokomentiraj (12) - Ispiši - #

29.04.2005., petak

Zalihe


Kada govore i pišu, neki se ljudi ponašaju poput puhova prije zime. Grabe riječi, skladište ih i čuvaju kako bi ih imali što više, ne razmišljajući o stilu i funkcionalnosti svoga jezika.

Pa čujemo i čitamo da su počeli radovi na uređivanju zgrade. Da su neki nogometaši došli u vodstvo jer su dobro igrali u fazi napada. Ili pak da su krenule pripreme za raspisivanje natječaja. Unošenje birokratskih fraza u izraz zapravo je toliko odmaknulo da će vam i poznanik ili poznanica na poziv za kavu uzvratiti kako sada nije u mogućnosti.

Često sam dosad isticao besmrtnu Wittgensteinovu misao Sve što se uopće može reći - može se reći jasno, koja bi osobito ljudima što žive od riječi trebala biti nit vodilja. Pa bi onda govorili: Počelo je uređivanje zgrade. Nogometaši su poveli jer su dobro igrali u napadu. Priprema se raspisivanje natječaja. I napokon - ne mogu doći na kavu.

- 09:45 - Prokomentiraj (7) - Ispiši - #

24.04.2005., nedjelja

Uh, taj genitiv!


Gledajući prijenos utrke formule 1 u Imoli, nisam mogao prečuti genijalnoga Blažička i njegove konstrukcije poput:

To je bilo proklizavanje za Marka Webera...

Briljantno odvožen krug za Michaela Schumachera...

Razočaravajući nastup za Williams...
(čemu akuzativ?)

Nema kalkulacija za Schumachera...
(potpuno pogrešna sintaksa!)

Utrka života za Nijemca...


Zar tikvan ne vidi da mu je prijedlog višak?! Mogao bi barem pravilno sročiti rečenicu u kojoj ima imenicu u genitivu, ako već ne zna za bolji oblik Bilo je to Weberovo proklizavanje..., s posvojnim pridjevom.

U tu skupinu idu i pogreške kao što je Dodijeljena je medalja za Gorana Ivaniševića, gdje se spomenuti padež nepravilno rabi umjesto dativa (Goranu Ivaniševiću, naravno, bez prijedloga). Kolajna bi bila za njega samo ako je dana kome da mu je preda, jer nije mogao biti na toj dodjeli ili natjecanju.

Da ne spominjem famozno od strane, koje smo također imali priliku čuti od (koga, čega?) spomenutog reportera. I tu ga pati genitiv, pa ubacuje svašta.

Što li radi HTV-ova Služba za jezik i govor? Sjedi na jajima?

- 15:37 - Prokomentiraj (10) - Ispiši - #

16.04.2005., subota

Promidžba


Kada sam danas otvorio Večernjak, dočekao me Telekom savjetnik. Divno! Malo prije toga na radiju su nudili Ford automobile. Još bolje! Zanimalo me sve o tome pa sam informacije potražio na jednom internet portalu. Međutim, vidio sam samo oglase o prodaji plazma televizora. Kakva šteta!

No još je gora - i mnogo dalekosežnija! - nepismenost i jezična nebriga naših vrlih promidžbenih stručnjaka. Kojim to jezikom govorite, dragovići? Hrvatskim? Da, ali samo formalno. Da išta o tome znate, rekli biste: Telekomov. I Fordove. I internetskom. I plazmatskih. Jer na tome mjestu pravila nalažu posvojni pridjev, a ne vaše kentaurske složenice, s crticom ili bez nje.

Da je po mome, svi biste kopali kanale. Bolje niste ni zaslužili.

- 19:58 - Prokomentiraj (8) - Ispiši - #

09.04.2005., subota

Pljuvanje po tradiciji (2)


Napisat ću ovdje i jedan jezični post, kako ne bi ispalo da to izbjegavam. Povod je smrtonosna bolest koju karakterizira opće slabljenje imonološkog sustava. Ili kraće AIDS, odnosno sida.

Naime, prepirem se s urednikom zbog naslova, jer zastupam mišljenje da je u hrvatskoj jezičnoj tradiciji francuski naziv dulje prisutan, i da ne treba mijenjati nešto što je uobičajeno. Jest, engleski jezik mnogo je utjecajniji i izuzmemo li sjevernokineski ili mandarinski, govori ga najviše ljudi na kugli zemaljskoj. Opet, to nije nikakav argument.

Uzmimo, recimo, gradove. Nisam primijetio da je ikome palo na pamet ukinuti imena kao što su Beč, Šangaj, Tokio ili Peking. Unatoč tome što spomenuta mjesta i Englezi i izvorni govornici - posve drukčije pišu.

Drugi je par opanaka pravopis, koji zahtijeva da se te imenice pišu etimološki. I trebale bi se, da se razumijemo, ali one koje u dosadašnjoj praksi nismo pisali fonetski. To pak otvara problem nesustavnosti. Spomenimo, primjerice, mađarske ili turske nogometne klubove. Ispočetka smo pisali Ferencvaroš, Bešiktaš, Galatasaraj, išli smo u Pečuh po salamu i sir, a danas sva ta imena uglavnom pišemo drukčije. I - pogrešno.

Idemo dalje... Za Hrvate Hamburg se nalazi na Labi. Laba izvire u Češkoj, a završava u Njemačkoj, gdje utječe u Sjeverno more. U Češkoj se zove Laba, u Njemačkoj Elbe, a u nas cijelim tokom - Laba.

Zašto? Zbog višestoljetne tradicije i povijesnih kontakata. Kada je riječ o tako velikim rijekama koje poznajemo stoljećima, za njih imamo svoje nazive. Rijeci Neckar, pritoku Labe, nećemo nadijevati hrvatsko ime. Nećemo ni Mississippiju. Međutim, Rajnu, Majnu, Dnjepar, Labu i Tiber pisat ćemo onako kako se tradicionalno zovu u hrvatskim tekstovima (osim u atlasima, gdje, naravno, treba pisati imena rijeka onako kako se pišu u pojedinim zemljama kroz koje teku).

Ne treba izmišljati rijeku koja bi se zvala Elba. Zašto tu rijeku tradicionalno zovemo Labom, objasniti se može i time što su naši studenti tehničke i prirodne znanosti tradicionalno studirali u Pragu, pa i time što su Hrvati u 19. stoljeću davali prednost slavenskim nazivima pred germanskima.

U novinama imamo Rim, Budimpeštu, Pariz, Solun i Prag, a ne Romu (Rome), Budapest, Paris, Saloniku i Prahu (ili, još gore, Prague). I ne budemo li se, gdje ih ima, služili tim tradicionalnim hrvatskim nazivima, istočnom bi nam granicom jednoga dana mogla teći rijeka - Danube. A to bismo i zaslužili, kad poštujemo tuđe - zanemarujući i podcjenjujući svoje.


Neka vas ne zbunjuje naslov: prenio sam prosinački post s drugoga bloga, da bi mi poslužio kao svojevrsni nastavak.

Jer, sinoć sam na poslu imao sličnu raspravu, zbog teksta o Papi. Problem je, naime, bilo pisanje poljskih gradova. One poznatije, poput Varšave i Krakova, tradicionalno pišemo fonetski, što dovodi ljude u dvojbu, osobito kad u istoj rečenici imamo naselje poput Wadowica, koje prenosimo onako kako ga pišu njegovi stanovnici. Zašto? Posrijedi je mjesto manje poznato u našoj svijesti i jezičnom sustavu, za koje nema uporišta da ga pišemo Vadovice, jednostavno zato što ga nikad nismo tako pisali. A takvih slučajeva ima i drugdje - Beč će kod nas uvijek biti Beč, bez obzira na to što ćemo sva ostala austrijska mjesta pisati etimološki, odnosno nazivati izvornim imenom. I to nije razlog da jezik nazivamo nesustavnim, jer ima daleko većih - i neriješenih! - problema, niti da izvodimo analogije s New Yorkom, Bonnom ili drugim gradovima čija imena potječu iz neslavenskih jezika i koje naši preci nikad nisu spominjali.

- 11:49 - Prokomentiraj (14) - Ispiši - #

06.04.2005., srijeda

Londonski Chelsea priželjkuje nogometni finale


Večeras u Ligi prvaka igraju engleski Chelsea i njemački Bayern. I kao što se vidi iz posvojnih pridjeva, oba su kluba muškoga roda. Ljudi naime često - a i neki lektori, nažalost - izvlače analogije sa ženskim imenom Chelsea, kako se zove i kćerka bivšega američkog predsjednika Clintona, pa pogrešno tvore riječi od te imenice, ali i krivo sklanjaju naziv spomenutoga londonskog sastava, unatoč hrvatskoj tradiciji. Tko ne zna kako smo ga zvali, neka pita starije ili neka prolista novine i ondašnje nogometne almanahe.

Problem je umetanje suglasnika j u deklinaciji:

N Chelsea (izgovara se, grafijski pojednostavljeno: Čelsi)
G Chelseaja (Čelsija, a ne Čelse)
D Chelseaju (Čelsiju)
A Chelsea
V Chelsea
L Chelseaju
I Chelseajem (Čelsijem).

Ista je stvar i sa još jednom, uvjetno rečeno, sportskom imenicom - finale (množina: finali), koji je također muškoga roda, a ne srednjeg. Pravilno je reći, primjerice: wimbledonski finale ili ženski finale.

Osim toga, nepravilno je mijenjati navedeni leksem riječju završnica, jer im smisao nije isti. Završnica postoji u šahu ili u glazbi, i to je rezervirani termin. Ako kažemo: Igra se završnica turnira, podrazumijeva se da je riječ o polufinalu i finalu, o nekoliko susreta - a ne o jednoj utakmici, što finale zapravo znači.

- 10:30 - Prokomentiraj (11) - Ispiši - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se